Kapela obitelji Peić – Subotica
Bajsko groblje je najveće i najznamenitije groblje u Subotici. Posvećeno je sv. Petru i Pavlu, a nalazi se zabilježeno na zemljovidu gradskog geometra Gabrijela Vlašića još iz 1789. godine. U prošlosti se prostiralo između današnjih ulica Gajeve (stari Bajski put, odatle i ime), Fruškogorske, Marije Bursać i Mičurinove, pa do današnjeg crkvenog dijela Bajskog grbolja koje je zapadnije. Kako govore pisani podaci, u prvoj polovici 19. stoljeća groblje je premješteno na današnju lokaciju katoličkog dijela groblja. Prošireno je ka sjeveru u drugoj polovici 19. stoljeća, na prostor današnjeg gradskog groblja. Danas, iako izgleda kao cjelina, čine ga crkveni i gradski dio. Za crkveni dio groblja nadležan je župni ured župe sv. Terezije Avilske, a za gradski dio JKP Pogrebno.
Dekretom subotičkog biskupa u miru mons. Ivana Pénzesa zaštitnicima ovoga groblja proglašeni su sv. Petar i Pavao, a proštenje se slavi uvijek u subotu uoči svetkovine Sv. Petra i Pavla (29. lipnja). U crkvenom dijelu Bajskog groblja ima 10 kapelica, a sve su podignute u periodu od 1879. do 1913. godine. One predstavljaju nepokretno kulturno dobro kao spomenici kulture. Nepisano pravilo jeste da su kapele podizale imućne obitelji onoga vremena, a mogli bismo reći da je tako i danas, da ih kupuju i obnavljaju oni koji to mogu priuštiti. Iako je potrebno naglasiti da ima i onih kapela koje se generacijama nasljeđuju, pa su mnogim sadašnjim vlasnicima na teret. Do 1879. godine, kako u svom tekstu navodi Csúszó, na groblju nije bilo vrijednih spomenika, osim dva javna križa Pertics i Szabó, koji su bili samo u privremenom posjedu nasljednika pokopanih. Osim najvećeg broja kapelica koje se nazale na ovome groblju tu su pokopani i brojni velikani prošlosti: Ago Mamužić, Oskar Vojnić, Ilija Kujundžić, Pajo Kujundžić, fra Ivan Jesse Kujundžić, Aleksa Kokić, Mijo Mandić, Matija Evetović, Josip Đido Vuković, Albe Vidaković, Tomo Vereš, Tibor Sekelj, Ladislav Bogešić, Ferenc Gál, Marija Vojnić Tošinica i brojni drugi.
S desne strane od glavnog ulaza u crkvenom dijelu Bajskog groblja nalazi se možda i najpoznatija kapela, ona obitelji Peić, dok je s lijeve strane, prva od tri, kapela obitelji Lichtneckert. Obje kapele su u vlasništvu župe sv. Terezije Avilske u Subotici, te se i danas koriste za obrede ukopa. Kapela Peić je podignuta 1903. godine u neogotičkom stilu po projektu arhitekta Géze Koczke dok se u pojedinim spisima spominje da je svoj doprinos dao i arhitekt Gyula Vali. U osnovi temelji su joj u obliku križa, sa središnjim zvonikom nad pročelnim dijelom. Vani je obložena žutom klinker opekom, a pokrivena je dekorativnim kasetama od lima. Na ulazu su velika drvena rezbarena vrata okovana željezom. U unutrašnjosti je po nekim dokumentima sačuvan originalni drveni neogotički oltar, no ispred njega je postavljen novi.
Nakon smrti oca Józsefa Peitsa njegov sin István Peits zatražio je od gradskih vlasti dozvolu za izgradnju kapelice, koju je i dobio u veljači 1903. godine. Na ploči, koja je i danas zadržana, piše kako je kapelica podignuta na slavu Božju, te da je sagrađena u spomen na Józsefa, a da su je podignuli njegova supruga Teréz Gyukity i sin István 1903. godine. Kapelica je po crkvenom šematizmu posvećena tek 1910. godine, i to u čast sv. Josipa. U zvoniku se po postojećim podacima, koje spominje u svom radu i Dezső Csúszó, nalaze dva zvona, veće teži 56 kg, dok je promjer malog zvona 484 mm.
Nakon Drugog svjetskog rata kapelica je prešla u vlasništvo župe sv. Terezije Avilske. Kapela je tada i renovirana, te se u njoj nalazi drveni oltar s kipom sv. Josipa koji u ruci drži malog Isusa. U istočnoj lađi nalaze se kipovi Srca Isusova i Srca Marijina visine 90 cm, kao i ukrasni svijećnjaci. U zapadnom brodu nalaze se tri manje klupe u dva reda, a tu su i dva kipa – kip sv. Stjepana mučenika koji u ruci drži kamenje i kip sv. Terezije Avilske. Nameće se pitanje zašto baš ova dva kipa, odnosno ovi sveci, što je pojasnio mons. Stjepan Beretić. Budući da je graditelj kapele bio je István Peits, odnosno Stipan Peić, u kapelu je stavljen njegov zaštitnik sv. Stjepan, kao i zaštitnica njegove supruge sv. Terezija Avilska. U kapelici je provedena struja, te je danas prisutno i električno zvono, a u njoj se gotovo svakodnevno obavljaju obredi ukopa.
Izvor i foto: Hrvatska riječ (Ž. V.)
Korišteni podaci:
Dezső Csúszó, A Bajai-úti temető kápolnái (Szabadka), Ex Pannonia, broj 18. Povijesni arhiv Subotica, 2014.; prof. dr. sc. Géza Czékus, mons. Stjepan Beretić
