U Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo u Subotici održan je jubilarni, XXX. saziv Međunarodne likovne kolonije Bunarić. Tijekom tri dana kroz koloniju je prošlo četrdesetak umjetnika, a uz članove Likovnog odjela Centra sudjelovalo je i šesnaest gostujućih slikara iz Srbije, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Mađarske i Rusije.
Sudionike je u ime HKC-a Bunjevačko kolo pozdravio Marinko Katić, pozvavši ih da vrijeme provedeno u Subotici iskoriste za stvaranje, razmjenu iskustava i upoznavanje kolega iz različitih sredina. Uz otvorenje ovogodišnje kolonije prikazana je i izložba radova nastalih na njezinu prošlogodišnjem, XXIX. sazivu. Posjetitelji su mogli pogledati pedesetak djela amaterskih i akademskih stvaralaca iz Srbije, Hrvatske, Mađarske, Bosne i Hercegovine i Bjelorusije. Kroz različite likovne poetike umjetnici su prikazivali bačku ravnicu i život ovdašnjih ljudi, staru gradsku jezgru Subotice, pejzaže i mrtvu prirodu.
Tragovi umjetnika koji su stvarali koloniju
U povodu tridesete obljetnice priređena je retrospektivna izložba s izborom djela iz fundusa Centra, kao i svojevrsna mala akademija posvećena umjetnicima koji su tijekom protekla tri desetljeća ostavili trag u razvoju kolonije. Predstavljeni su radovi domaćih autora Stipana Šabića, koji je bio začetnik cijele priče, Ruže Tumbas, Cilike Dulić Kasibe, Roze Lipaić, Ante Rudinskog i Šime Peića. Izložena su i djela gostujućih umjetnika Istvána Szajka, Stjepana Albota, Save Stojkova, Sándora Kerekesa i Györgya Borosa. Uz radove su prikazani kratki tekstovi koji posjetitelje upoznaju s autorima i njihovim mjestom u povijesti kolonije.
„Posebno želim pohvaliti Ciliku Dulić Kasibu, koja nas i dalje redovito prati, kao i Györgya Borosa. Kada vidite da umjetnik i u svojim devedesetim godinama još osjeća potrebu za stvaranjem, onda znate da umjetnost i ova kolonija imaju svijetlu budućnost. Upravo energija koju slikari nose u sebi cijelom događaju daje posebnu vrijednost", kazala je Josipa Križanović iz Likovnog odjela Centra.
Slikar Sándor Kerekes u pratećem je katalogu zapisao kako je Bunarić izrastao u prepoznatljivu kulturnu manifestaciju Subotice i Vojvodine. Okupljajući profesionalne i amaterske umjetnike različitih generacija, kolonija je postala prostor kreativnog dijaloga i promicanja likovne umjetnosti bez granica. Prema njegovim riječima, danas ona nije samo mjesto nastanka novih djela nego i simbol trajnosti, zajedništva, kulturne suradnje i stvaralačke slobode.
Sloboda kao jedina zadana tema
Organizatori umjetnicima nisu zadali temu, smatrajući da upravo sloboda pruža najbolje uvjete za kvalitetno stvaralaštvo.
„Ako organizator želi dobiti kvalitetna umjetnička djela, tema treba biti slobodna jer u toj slobodi svaki umjetnik može dati najviše od sebe. Ipak, odabirom sudionika kolonija se tijekom godina prirodno usmjerila prema određenim motivima. Najčešće nastaju pejzaži, bilo urbani ili ruralni, zatim mrtve prirode, dok su apstraktni radovi nešto rjeđi. Kroz niz godina već se može prepoznati da su pojedine slike nastale upravo na Bunariću", kazala je Križanović.
Na Bunariću je prvi put sudjelovala i Zorica Opavski iz Stare Pazove, koja se slikarstvom bavi već 30 godina, a petnaest godina obavlja dužnost predsjednice Udruženja likovnih umjetnika Stare Pazove.
„Ono čime se trenutačno bavim opisala bih kao apstraktnu figuraciju. Najprije napravim apstraktnu podlogu, a zatim unosim motive golubova. Oni su za mene povezanost s univerzumom, dok bijelog goluba povezujem i s Bogorodicom. Golub je također simbol duše i ja ga upravo tako doživljavam", kazala je Opavski.
Ova se ideja razvijala kroz njezine cikluse Emotivni dnevnik i Emotivni dnevnik 2, iz kojih je jedan rad ostavila domaćinima. Za djelo nastalo tijekom kolonije izabrala je, pak, motiv karakterističan za Vojvodinu – rode.
Vizualni pisci i univerzalni jezik umjetnosti
Aleksandru Stefanovskom iz Kumanova u Sjevernoj Makedoniji, diplomiranom likovnom pedagogu i grafičaru, ovogodišnji je Bunarić imao i posebno osobno značenje.
„Bunarić obilježava 30 godina postojanja, a meni je ovo trideseta međunarodna likovna kolonija na kojoj sudjelujem. Kolonija je mjesto na kojem su umjetnici među svojima i osjećaju se prihvaćeno, a njezina je najveća vrijednost u povezivanju kultura, država i nacionalnosti te stvaranju prijateljstava koja nastavljaju živjeti i nakon njezina završetka", kazao je Stefanovski.
Svojim učenicima, dodao je, nastoji objasniti da su umjetnici svojevrsni vizualni pisci. Slika mora sadržavati priču i prenositi način razmišljanja jer tehnički savršeno izvedeno platno bez poruke može biti vrhunski zanat, ali ne i potpuno umjetničko djelo. Na koloniji je izradio rad u kombiniranoj tehnici akrila i zlatnih listića, s porukom na staroslavenskom jeziku: „Izgubljena ovco, vrati se svome pastiru". Tim je djelom pozvao na povratak moralu, dobroti i temeljnim ljudskim vrijednostima.
„Umjetnost ima tri puta: najprije treba oduševiti čovjeka i zaustaviti ga pred platnom, zatim ga uzeti za ruku i uvesti u svoju priču, a na kraju ga barem malo promijeniti", zaključio je Stefanovski.
Izvor: Hrvatska riječ (I. U. / D. B. P.)
