Hrvatske manjine u Europi i rezultati zadnjega popisa stanovništva – stanje i perspektive, bila je temom ovogodišnjeg Matičina stručnoga skupa koji svake godine dotiče određeni segment života hrvatskih manjinskih zajednica. Skup je 22. studenoga 2013. godine u Zagrebu u palači Hrvatske matice iseljenika otvorio saborski zastupnik i predsjednik UO HMI Ivo Jelušić, a prisutne je pozdravio ravnatelj Matice mr. sc. Marin Knezović. Nazočnima se obratila i dr. sc. Jasmina Kovačević-Čavlović, voditeljica Službe za pravni položaj Hrvata u BiH, hrvatske manjine i iseljeništvo Državnoga ureda za Hrvate izvan Hrvatske.
Uvodno izlaganje na Forumu održao je dr. sc. Robert Skenderović, predsjednik Znanstvenog vijeća Hrvatskog instituta za povijest, koji je ujedno bio i moderator ovogodišnjega skupa u Hrvatskoj matici iseljenika.
„Rezultati popisa stanovništva u zemljama u kojima Hrvati žive kao autohtone manjine višestruko su važni za tamošnje hrvatske zajednice. Popisi stanovništva utvrđuju službeni broj pripadnika manjina, a taj je broj osnova za ostvarenje manjinskih prava. Osim toga, kroz popise stanovništva manjinske zajednice mogu dobiti uvid u dobnu i spolnu strukturu, te utvrditi glavne demografske trendove vlastite zajednice. Većina hrvatskih manjinskih zajednica prema popisima iz 2011. i 2012. godine pati od istih demografskih problema. Broj pripadnika hrvatskih zajednica u susjednim zemljama stagnira ili se smanjuje, starosna struktura je sve lošija, a i poznavanje materinskog jezika je sve slabije.“
O problemu političkog položaja i popisne metodologije, Skenderović je rekao kako je najsloženiji politički problem položaja Hrvata u Srbiji. „Tamo je nedavni incident iz lipnja 2013. oko dodjele nagrade Grada Subotice Naci Zeliću, pokazao kako je u Srbiji na djelu nova pojava ili politika negiranja prava Hrvatima bunjevačkog podrijetla da sebe nazivaju sintagmom ‘bunjevački Hrvati’. Naime, subotička je gradska skupština u lipnju ove godine odbila Nacu Zelića proglasiti počasnim građaninom zato, jer je u kandidaturi istaknuto da se zalagao za očuvanje identiteta bunjevačkih Hrvata. Sintagma ‘bunjevački Hrvati’ bila je većini u gradskoj skupštini neprihvatljiva zato jer navodno ‘negira postojanje bunjevačke nacije’. Takav čin prema bunjevačkim Hrvatima je nonsens, jer su oni nesumnjivo i Bunjevci i Hrvati. Štoviše, bunjevački Hrvati žive u pretežitom broju u Hrvatskoj, u Lici, Hrvatskom primorju i u Dalmaciji, pa bi onda valjda i oni predstavljali međudržavni problem u odnosima Srbije i Hrvatske. Naime, bunjevački Hrvati nisu krivi što se neki Bunjevci ne žele izjašnjavati Hrvatima. Treba naglasiti kako u ukupnom korpusu Bunjevaca, što uključuje i Bunjevce u Lici, Hrvatskom primorju i u Dalmaciji, Bunjevci nehrvati predstavljaju izrazitu manjinu. Stoga bi se, baš naprotiv, pritisak na bunjevačke Hrvate u Srbiji da se ne izjašnjavaju Bunjevcima trebao smatrati pokušajem njihova odvajanja od hrvatske zajednice.“
Jedan od uzroka opće loše demografske slike očito se skriva u modernom načinu života, kaže dr. Skenderović, te tvrdi kako mladi često prihvaćaju moderne poglede na život prema kojima je nacionalni identitet nevažan, pa izgleda da na očuvanju svojeg nacionalnog identiteta inzistiraju samo stari ljudi iz manjih urbanih ili iz ruralnih sredina.
Na stručnome skupu analizirano je aktualno demografsko stanje i prostorna razmještenost Hrvata u sudjelujućim europskim zemljama, bez koje, vjeruju organizatori, nije moguće cjelovito sagledati aktualne prilike i procese u hrvatskim manjinskim zajednicama. Podaci govore, a sudionici skupa su potvrdili, da se smanjuje broj Hrvata u gotovo svim zajednicama zbog slabe biološke reprodukcije, demografskog starenja, neriješenih manjinskih pitanja, procesa asimilacije i dr.
Cilj skupa bio je poticanje rasprave među sudionicima, predstavnicima hrvatskih manjina i državnih tijela i institucija matičnoga naroda o mogućim programima i projektima koji bi pridonijeli rješavanju demografskih problema kroz poboljšanje društvenoga, političkoga, obrazovnoga, kulturnoga i ekonomskoga položaja hrvatskih manjinskih zajednica. Organizator je želio potaknuti snažnije zalaganje svih nadležnih tijela i institucija Republike Hrvatske u ostvarivanju toga cilja.
Na ovogodišnjem Forumu u Zagrebu okupili su se predstavnici hrvatskih manjina iz Crne Gore, Italije, Mađarske, Makedonije, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Srbije, kao i predstavnici nadležnih državnih tijela i institucija Republike Hrvatske. Kao predstavnici hrvatske manjine iz Srbije sudjelovali su predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća Darko Sarić Lukendić i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.
Skup su pratili i predstavnici Veleposlanstva Republike Crne Gore, prva tajnica Ana Zeković; Veleposlanstva Češke Republike, konzul mr. Juraj Varga; Veleposlanstva Republike Mađarske, savjetnik Tamás Bakó; Veleposlanstva Republike Rumunjske, prevoditeljica Sanja Husain; Veleposlanstva Republike Srbije, prvi savjetnik Zoran Vasiljević i Veleposlanstva Republike Slovenije, prva savjetnica Kristina Kliner.
Organizatorica održanoga Foruma bila je Marija Hećimović, voditeljica Odsjeka za autohtone hrvatske manjine.
Dobra i loša iskustva
„Iskustvo provedbe popisa stanovnika važno je za pripremu hrvatskih zajednica za buduće popise. Očigledno je da se organiziranom i snažnom kampanjom rezultati popisa mogu znatno poboljšati. Utvrđeni demografski trendovi dobre poznavatelje zapravo ne iznenađuju. Starenje stanovništva opći je trend kojim su u brojnim zemljama Europe zahvaćeni i većinski narodi. Ekonomska kriza potiče mlade na iseljavanje, što je posebice izraženo u istočnoeuropskim zemljama. Mobilnost mladih, preseljavanje u velike gradove i slaba mogućnost uspostave čvrstih veza s drugim pripadnicima vlastitog naroda također su razlozi zbog kojih su hrvatske zajednice u mnogim zemljama izložene jakoj prirodnoj asimilaciji. Stoga komparativna analiza kvantitativnih pokazatelja i općih prilika može pokazati dobra i loša iskustva Hrvata manjinaca u spomenutim zemljama, a ta iskustva onda mogu pomoći u njihovim naporima da se izrade strategije demografske obnove“, kazao je dr. Skenderović.
Podići opću razinu pismenosti
Dr. Skenderović tvrdi kako je očuvanje jezika tradicionalno u mnogim hrvatskim zajednicama bilo vezano uz djelovanje Crkve, ali opstojnost jezika danas se održava i kroz rad hrvatskih društava i djelovanje hrvatskih medija. Međutim, uočljivo je da je u pitanju očuvanja jezika svugdje zapostavljen rad s ljudima na terenu, jer je glavno mjesto poučavanja materinskog jezika zapravo obitelj. „Sasvim je sigurno da o osviještenosti roditelja i njihovim naporima najviše ovisi hoće li djeca naučiti hrvatski jezik. Ulaganje u to osvještavanje jest jedna velika prilika. Osnaživanje jezičnih kompetencija trebalo bi biti u fokusu svih hrvatskih manjinskih zajednica, jer se time postiže dvostruki rezultat – podižemo opću razinu pismenosti potrebnu za svakodnevni život i čuvamo naš jezik“, ističe dr. Skenderović.
Zaključci
U skladu s temom 19. foruma hrvatskih manjina o demografskim problemima u manjinskim zajednicama, kao i mogućnostima njihova rješavanja, a uzimajući u obzir dosadašnji stupanj i kvalitetu odnosa matične države i hrvatskih nacionalnih manjina u Europi, doneseni su sljedeći zaključci:
– Predlažemo da buduća suradnja osobito bude usmjerena na pružanje pomoći za poboljšanje društvenog, političkog i ekonomskog položaja hrvatskih manjinskih zajednica, jer su to temeljni preduvjeti njihova ostanka i opstanka.
– Predlažemo da se ulože napori u prepoznavanju specifičnosti svake hrvatske manjinske zajednice i prema tome radi strategija pružanja pomoći za smanjivanje demografskih problema, te da se prigodom bilateralnih susreta predstavnici institucija RH prethodno susretnu s predstavnicima hrvatskih manjina.
– Predlažemo da se strategija Republike Hrvatske usmjeri prema obrazovnom i kulturnom osnaživanju hrvatskih manjinskih zajednica. To je i najbolji način da se neizjašnjeni Hrvati ohrabre na javno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu.
Priredio Mirko Kopunović
Fotografije: Hrvatska matica iseljenika
