Trianonski mirovni ugovor i razgraničenje u Bačkoj

(Nastanak i dokinuće Nove Subotice)

Autor(i): dr. sc. Ladislav (László) Heka 

Godina: 2020.

Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 12: 59-86

Sažetak

Potpisivanjem Trianonskoga mirovnog ugovora 4. lipnja 1920. godine u Srednjoj i Južnoj Europi došlo je do precrtavanja granica, nestanka bivših država i stvaranja novih. Iako je od tada prošlo sto godina, ipak se pojavljivanje bilo kakvoga zemljovida ili osvrta na to vrijeme doživljava emotivno, burno, uz odobravanje ili negodovanje. U Mađarskoj se Trianon smatra poprištem nacionalne tragedije, dok se u zemljama u okruženju Trianonski ugovor smatra dokumentom koji je usvojio njihove nacionalne interese i omogućio im da nakon dugih stoljeća sami odlučuju o svojoj sudbini.

Trianon je označio kraj višestoljetne, višenacionalne i multikonfesionalne mađarske države koju su Slaveni zvali Ugarska. Mirovnim ugovorom je Mađarska izgubila 67 % teritorija i 57 % stanovnika. Više od tri milijuna Mađara, odnosno skoro trećina ukupne populacije, ostala je izvan matične zemlje, jer se mirovnim ugovorom nisu odcijepila samo ona područja gdje su živjeli Srbi, Rumunji, Slovaci i druge dotadašnje manjine, nego i područja većinski naseljena mađarskim pučanstvom.

Mirovni ugovor se već cijelo stoljeće doživljava kao nacionalno poniženje, jer se ratni pobjednici nerijetko nisu pridržavali proklamiranih etničkih načela, nego su nametali konačna rješenja. Premda je Erdelj (Sedmogradska) najbolnija točka, ipak istraživači smatraju da se uz malo više „sluha“ i blago pomicanje granica moglo barem još milijun i pol Mađara „spasiti“. Iako postoje pojedinci koji bi htjeli reviziju Trianona, za veliku većinu stanovništva je 4. lipnja samo spomen na taj tužni događaj, koji se pak u Rumunjskoj od 1920. slavi kao nacionalni praznik. Slično je i Vojvođanska skupština 2018. proglasila 25. studenoga za Dan Vojvodine, u spomen na Veliku narodnu skupštinu iz 1918. koja je raskinula sve veze s Austro-Ugarskom i .prisajedinila. se Kraljevini Srbiji.

U ovom radu analiziramo mirovne pregovore u Parizu koji su prethodili potpisivanju Trianonskog ugovora uz poseban naglasak na Bačku, razgraničenje u Bačkoj. Bavimo se i bunjevačkim pitanjem, kako u okvirima Kraljevine SHS, tako i među onima koji su u naseljima Bajskoga trokuta ostali u sastavu Mađarske. Posebno apostrofiramo bunjevačka naselja i to Kaćmar, te subotičko zaleđe koje su činili Tompa, Kelebija i Čikerija.

Ključne riječi: Pariški mirovni pregovori, Velika novosadska narodna skupština, Bunjevci u traženju kolektivnoga identiteta, Banat, Bačka i Baranja, Nova Subotica