Samostan i župa sv. Ante Padovanskog u Beogradu, kojima upravljaju franjevci provincije Bosne Srebrene, ove godine proslavili su 12. i 13. lipnja stotu obljetnicu. Župa je osnovana 8. prosinca 1926. godine i od tada vodi matice. Franjevci su, međutim, u Beogradu nazočni još u vrijeme prije turskog osvojenja toga grada, gdje su imali svoj samostan, a na ovim prostorima spominju se još u XV. vijeku. Gradnja samostana počela je 3. kolovoza 1926. g., završena već 16. studenoga, a blagoslovljen je 17. prosinca iste godine.
Izgradnja nove crkve započeta je 1929. godine po nacrtima arhitekta Jože Plečnika, kojeg je tadašnji župnik Grgić pozvao na prijedlog kipara Ivana Meštrovića. Nova crkva blagoslovljena je 8. prosinca 1933. godine, na praznik Bezgrešnog Začeća. Crkvu je 2. svibnja 1962. godine posvetio tadašnji beogradski nadbiskup Gabrijel Bukatko. Umjetničko uređenje crkvenog prostora po planu arhitekta Plečnika započelo je 1934. Brončani kip sv. Antuna visok 2,75 m, smješten na zidu iznad glavnog oltara, djelo je kipara Ivana Meštrovića. Postavljen je 1955. godine.
Na ponos Hrvatima u Beogradu
Obljetnica je obilježena u sklopu proslave njihovog nebeskog zaštitnika, sv. Ante Padovanskog, a započela je 12. lipnja uočnicom svetom misom koju je predvodio provincijal Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu fra Ivica Jagodić. U homiliji je fra Jagodić istaknuo slavljenje ljubavi Božje prema ljudima, koja je dosegla svoj vrhunac kada je Bog poslao svoga sina ovdje k nama, na zemlju, a da je jedan od velikih primjera sljedbenika te ljubavi upravo sv. Ante.
„Drago mi je da sam u Beogradu, uvijek se radujem doći ovdje, pogotovo na svetkovinu sv. Ante, koji je svetac cijelog svijeta. Iako je djelovao nakon razdvajanja Crkve, čini mi se da ga ljudi i na Zapadu i na Istoku jednako doživljavaju i rado mu se obraćaju jer je otvorena srca. Lijepe se stvari događaju gdje postoji sinergija. Očito je da su naša braća u Beogradu ovih sto godina ostavila traga. Tragovi se ostavljaju kad je čovjek otvorena srca", rekao je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.
„U hrvatskom narodu sveti se Ante obilježava doista vrlo svečano i ima jedan poseban značaj. Tako je i s Hrvatima koji žive u Srbiji, koji žive u Beogradu. Veliko nam je zadovoljstvo što smo mogli baš na blagdan svetoga Ante biti u Beogradu, s Hrvatima koji slave sto godina samostana franjevačkoga i ove prekrasne crkve koja je stvarno na ponos Hrvatima. Vjerujem da je i svim građanima Beograda lijepa, prepoznatljiva, vidljiva iz daljine, tako da svjedoči poruku koju život svetoga Ante donosi u živote svih nas, a to je plemenitost, zauzetost za drugoga i briga o tome da svi jedni drugima budemo dobri, da svi jedni drugima budemo na korist i da osnažujemo jedni druge. U tom smislu Hrvati koji žive u Srbiji doista vrlo afirmativno grade društvo srbijansko. To je u Hrvatskoj prepoznato i mi dajemo kontinuirano snažnu potporu Hrvatima u Srbiji kako bi oni bili uklopljeni u srbijansko društvo, kako bi bili aktivni u tome društvu i kako bi čuvali svoj hrvatski identitet", rekao je savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske Milan Bošnjak.
Spoj svetoga, arhitekture, estetike, tradicije i modernoga
Nakon svete mise u velebnom zdanju crkve sv. Ante predstavljena je knjiga Korespondencija 1932. – 1956. (fra Josip Markušić – Josip /Jože/ Plečnik), koja je i svojevrsni kuriozitet, budući da je rijedak primjer kompletne prepiske između naručitelja radova i izvoditelja – arhitekta. Franjevački samostan sv. Luke u Jajcu objavio je korespondenciju između bosanskog franjevca fra Josipa Markušića (1880. – 1968.) i slovenskog arhitekta Jože Plečnika (1872.-1957), koju je priredio i komentirao dr. sc. Jozo Džambo uz suradnju prof. dr. sc. Damjana Prelovšeka. Suizdavači ovog djela su Franjevački samostan sv. Ante Padovanskog u Beograd, ZRC SAZU – Ljubljana i izdavačka kuća Synopsis, Zagreb – Sarajevo.
Župnik i gvardijan crkve sv. Ante Padovanskog u Beogradu fra Ilija Alandžak u uvodu promocije približio je nazočnima rad i nastojanja fra Josipa Markušića, koji je izuzetno cijenio arhtekturu, kao kraljicu umjetnosti, i smatrao da bi svaka crkva trebala biti umjetnina, a ako to nije, onda nije ni crkva.
„U ovoj se crkvi osjeća dobar spoj svetoga i lijepoga, liturgije, bogoštovlja, arhitekture, estetike, tradicije i modernoga", rekao je fra Ilija.
Objavljivanjem ove prepiske javnosti se predočuje važna dokumentacija, jer u pojedinostima ilustrira ostvarenje jednoga od važnijih Plečnikovih djela iz crkvene arhitekture, a tiče se najvećim dijelom gradnje crkve sv. Ante u Beogradu, projekta iz 1928., koji je Markušić kao rukovoditelj i organizator radova preuzeo 1932. godine. Korespondencija obuhvaća preko 700 pisama, dopisnica i različitih dokumenata i trajala je sve do Plečnikove smrti 1957. godine. Osim pitanja o umjetnosti i crkvenom graditeljstvu, dotiče se i društvenih i religioznih pitanja, te svjedoči kako se kroz umjetnost otkriva srodnost ljudi različitih po podrijetlu i zanimanju. O knjizi su govorili najzaslužniji za njen nastanak, urednik fra Drago Bojić i priređivač dr. Jozo Džambo.
Središnje misno slavlje proslave 100. obljetnice prisutnosti franjevaca u Beogradu 13. lipnja predslavio je kardinal, beogradski nadbiskup i metropolit Ladislav Német, a uz njega su koncelebrirali apostolski nuncij u Srbiji mons. Santo Rocco Gangemi, savjetnik Apostolske nuncijature mons. Luka Sartori, provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, generalni vikar mons. Marko Trošt, župnik beogradske katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije i kancelar preč. Ivan Poleto, te domaći franjevci. Nazočili su i predstavnici Srpske pravoslavne crkve.
Izvor: Hrvatska riječ (M. M.)
