Crkva Uzvišenja svetog Križa - Ruma

Objavljeno: 19.05.2023. Pregleda: 266

Povijest župe

Povelja slobode i raznih pogodnosti baruna Marka Pejačevića trgovištu Ruma od 01. 01. 1749. djelovala je vrlo povoljno na mnoge ljude, koji su se sa svih strana počeli u Rumu naseljavati – napose mnogi Nijemci iz raznih dijelova Njemačke. Doseljavanje iz njemačke počelo je već 1746. Veće skupine Nijemaca došle su 1749. 1762. Valjalo se pobrinuti i za duhovno dobro ovih doseljenika koji su većinom bili vrijedni njemački seljaci uz znatno manji broj Hrvata i Mađara.

Nastojanjem grofova Pejačević (sa naslovom Virovitički što im je podijelila carica Marija Terezija 1772.) razvijali su se u prvo vrijeme te bavili dušobrižništvom redovnici franjevačkog reda. Župne matice se vode od listopada 1746. i pokazuju da je do konca te godine bilo dva krštenja. Već slijedeće godine 1747. bilo je rođenih 14, umrlih 11 i vjenčanih 4. U godini 1748. nalazimo u matici rođenih 42, umrlih 121, a vjenčanih 13, dok u 1749. g. kada je osnovana župa matice rođenih bilježe rođenih 28 duša, umrlih 50 i vjenčanih 23. Da su župom u prvo vrijeme upravljali razni redovnici, pokazuje to da se još i danas prakticiraju neki običaji koje su oni uveli.

Župu su u prvo vrijeme vodili i njome upravljali razni administratori, dok je prvi pravi župnik bio Ivan Kovačević, koji je podijelio prvi sveti krst dana 07. 07. 1789. Umro je u Rumi 21. siječnja 1824. kao arhiđakon donjeg Srijema i infulirani opat. Bio je dakle župnik punih 34,5 godina jer je zadnje dvije godine (1822. – 1824.) umjesto njega župom administrirao Valentin Vukasović. Župnik Kovačević počiva u Rumi, ali mu se ne zna za grob.

Godine 1790. mole Rumljani da im biskup pošalje već i duhovnog pomoćnika (kapelana), kojem doznačuju 75 forinti godišnjeg prihoda iz ostale već uobičajene prihode. Ne znamo zašto molba za kapelana nije odmah uvažena, jer kao prvi kapelan se spominje Antun Provosztij, koji je prvo dijete krstio 02. 07. 1805.

Rumskoj župi kao filijala pripadao je Irig, sve do godine 1817. Poslije smrti prvog župnika Ivana Kovačevića dolazi za župnika Martin Vicze, rodom Vukovarac (23. 10. 1791.) a zaređen za svećenika 1815. u Pečuhu. Rumskim župnikom imenovan je dekretom od 10. 05. 1824. upravljajući punih 60 godina župom. Umro je 12. 05. 1884. Sahranjen je u Rumi i grob mu se nalazi odmah pokraj grobljanske kapelice. Naslijedio ga je dr. Mijo Paus od 1884. – 1885. Od 1885. – 1904. vodi župu dr. Josip Paus, brat prijašnjeg župnika. Od 1904. – 1912. upravljao je župom Josip Oberleitner, a od 1912. – 1944. župnik je Ivan Lakajnar, prelat i apostolski protonotar.

Broj vjernika u ovim krajevima neprestano raste bilo doseljavanjima bilo brojnim obiteljima, tako da je godine 1939. bilo oko 12.000 župljana. Godine 1944. vjernici njemačke nacionalnosti napuštaju Rumu i odlaze pred frontom. 1951. župna zajednica broji oko 3.000 vjernika.

Prvi ugovor o dotaciji sustentaciji župnika datiran je 01. 10. 1766. tj. točno baš onim danom kada su svjetovni svećenici preuzeli upravu župe. To se jasno razabire iz naredbe biskupa Mirka Karla Raffay-a od 24. 06. 1819. kojom naređuje župniku Ivanu Kovačeviću, da – ukoliko vjernici žele i hoće pristati uz njegov prijedlog o uređenju župničkog zemljišta – nastoji oko toga da se točno drže ugovora, što su ga potpisali dana 01. 10. 1766. godine. Napose mu se stavlja još u dužnost, da se crkvena općina ima držati odredbe patronata od 22. 03. 1766. a koja odgovori o otkupu obrađivanja župničkog zemljišta.

Župni dvor sagrađen je 1815. godine beneficijama patronata. On je više puta popravljan, no i danas još stoji ovako kako ga je patron dao sagraditi prije dva stoljeća.

Nakon Drugog svjetskog rata kapelan Kuner je postao i upravitelj župe. Nakon njega je za upravitelja župe došao Franjo Pohn. On je pokušao ponovno u tom poslijeratnom periodu organizirati župu. Doveo je i časne sestre Naše Gospe koje su bile sve do 1975. Nakon rata je župi oduzeto dosta zemljišta, a u dijelovima župnog dvorišta i vinograda je izgrađena pošta i postavljena pijaca. U tom periodu su se počeli doseljavati Hercegovci, te katolici iz drugih krajeva. A u napuštene njemačke kuće su kolonizirani Srbi iz Banije i Korduna.

Slijedeći župnik je bio dr. Marinko Prepunić, iza njega je 10 mjeseci bio župnik Marko Džidara. Od 1976. pa sve do 2006. godine župnik je mons. Boško Radielović. Njega nasleđuje vlč. Željko Tovilo, koji je na župi sve do 2014 godine, kada dolazi vlč. Ivica Čatić, a župu preuzima voditi mons. Josip Ivešić 2022. godine.

Gradnja crkve

Kako se iz godine u godinu sve više svijeta doseljavalo u Rumu, te su odlučujući faktori promišljali već koncem 18. stoljeća, da se sagradi dolično mjesto za duhovne potrebe vjernika. Stara je crkva bila neznatna i previše malena za velik broj novih naseljenika rimo-katoličke vjere. Tako je došlo do odluke, da se sagradi nova, ljepša i veća crkva. U tu svrhu su odmah izrađeni i sastavljeni od raznih poduzetnika planovi sa troškovnicima te podnijeti odboru za gradnju crkve.

Godine 1792. podnose svoje planove Ivan Dobrics, zidar iz Srijemskih Karlovaca, Franjo Siegel, zidar iz Srijemske Mitrovice i Ivan Kindl, gradski i tvrđavski drvodjelja iz Petrovaradina. Do gradnje tada, iz nepoznatih razloga, nije došlo.

Nakon nešto više od deset godina, točnije 28. 03. 1803. podnio je tvrđavski i gradski zidar u Petrovaradinu, Andrija Huitermayer, ponudu sa planom i cijelim troškovnikom u iznosu od 56 816 kruna s napomenom da će biti troškovi znatno niži, ako se potreban materijal (cigla, kreč, drvo i sl.) dobije jeftinije. Na osnovu svega toga povjerena mu je gradnja crkve i 18. 03. 1808. sklopljen je ugovor između njega i vlastelinstva koji je sadržao slijedeće točke:

  • Andrija Huitermayer obvezuje se sagraditi crkvu solidno, lijepo i dobro u roku od tri godine.
  • Sav potreban materijal za gradnju crkve priskrbit će vlastelinstvo
  • Potrebnu pomoć tj. dovoz i stanove za obrtnike daje za vrijeme cijele gradnje mjesto i trgovište Ruma badava
  • Nadnica za radnike određuje se konkursom
  • Umre li poduzetnik za vrijeme same gradnje, dužnost izgradnje preuzima njegov nasljednik
  • Ovaj se ugovor mora podnijeti gospodinu grofu na ratifikaciju

Stara je crkva stajala na istom mjestu gdje se nalazi i sadašnja, a bila je izgrađena od stupova i običnog drveta. To nam jasno povrđuje natpis na zapadnim vratima današnje crkve: „Ustala je kao nova…“

Godine 1812. bila je crkva već sasvim gotova, a slijedeće godine dobila je svoj unutarnji namještaj. Sljedeće godine tj. 1813. bila je svečano blagoslovljena po tadašnjem župniku Ivanu Kovačeviću, koji je obnašao čast arhiđakona i infuliranog opata, dok je po biskupu Mirku Karlu Raffay-u bila svečano posvećena istom 31. kolovoza 1845.

Stara razglednica

Crkva je dužine 21 hvat (39,83 metara), širine 8 hvati i 4 stope (16,39 metara), dok je toranj visok 25 hvati (47,41 metar). U tornju su se prvobitno nalazila tri zvona i to: veliko u čast sv. Križu (kome je Crkva i posvećena) sa 600 kg težine, srednje na čast sv Josipa sa 300 kg, i malo na čast Blažene Djevice Marije sa 100 kg težine. Zvona su navodno bila posvećena u Đakovu. Godine 1835. nabavljeno je još jedno veliko zvono od 1300 kg i bilo je posvećeno sv Martinu biskupu.

Crkva i toranj bili su pokriveni prvobitno šindelima, a 1835., naklonošću i milošću patrona grofa Petra Pejačevića nadograđena je na toranj kupola i cijeli toranj prekriven bijelim limom. Iste je godine crkva izvana i iznutra lijepo okrečena.

Prvotni glavni oltar svojom ljepotom nije odgovarao samoj zgradi, jer 24. 06. 1819. biskup Mirko Karlo Raffay, prigodom kanonske vizitacije i dijeljenja sv. potvrde potiče župnika, da bi nastojao oko toga, da vlastelinstvo, koje je podiglo i sagradilo ovako lijepu i monumentalnu crkvu, dade sagraditi također i novi glavni oltar uz dobrovoljne prinose vjernog naroda, a koji će odgovarati ljepoti i veličini crkve. To se i dogodilo ali tek nakon 10 godina tj 1829. što svjedoči i mramorna ploča iza glavnog oltara.

Glavni oltar

Pokrajnji oltari u čast Blažene Djevice Marije i sv. Ivana Nepomuka nabavljani su 1836., dok je oltar u čast Antunu Padovanskom podignut 1903. Zadnji oltar, tada, Božjeg groba nabavljen je nastojanjem župnika 1931. godine. kada je provedena i elektrifikacija crkve. Vrlo lijepim mramornim pločicama crkva je popločena također brigom župnika Ivana Lakajnara 1933.

Sporedni oltar Blažene Djevice Marije

Na blagdan sv. Petra i Pavla 1872. godine izgorio je nesretnim slučajem krov i toranj crkve, pa su se tom nezgodom istopila i sva zvona. Ne dugo poslije nabavljena su četiri nova zvona i to: u čast Blažene Djevice Marije, sv. Križa, sv. Martinu i sv. Josipa. Ova zvona pronosila su slavu božju sve do Prvog svjetskog rata 1914. – 1918. kada su postala žrtvom ratnih potreba. Nova su nabavljena 1923. nastojanjem vjernika i župnika, a posvetu je obavio biskup dr. Antun Akšamović 28. 10. 1923. godne. Zvona su posvećena: Blaženoj djevici Mariji (1269,5 kg, glas D), Sv. Križu (550 kg, glas G), sv. Martinu (341 kg, glas B), i sv. Antunu (259,5 kg, glas C). Godine 1976. su sva četiri zvona elektrificirana.

Krov crkve je obnovljen 1984. godine. Te iste godine župljani su uzeli kao svog zaštitnika i kao svoj zavjetni dan sv. Leopolda Mandića, te oltar Božjeg groba prepravili u njegov oltar. 1985. je crkva lijepo iznutra omaljana. 1995. je skinuta žbuka s crkve kako bi se uradila nova jer je stara zbog kapilarne vlage počela otpadati. Radovi na žbukanju fasade crkve su otpočeli tek 2013. godine, za vrijeme župnika vlč. Željka Tovila. 

Izvor: www.zuparuma.rs

 Fotografije: Naslovna: Аутор: Ванилица - Сопствено дело, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=67343760; FB stranica Župa Uzvišenja svetog Križa Ruma

Sakralni objekti Srijem

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2024
    Najave i kalendar
  • Koncert Veseli se, o Marijo
  • Dužijanca malenih - prvi dan
  • Godišnji koncert Velikog tamburaškog orkestra HKPD Matija Gubec iz Rume
  • Dužijanca malenih - drugi dan
  • XXIX. Festival dječjeg stvaralaštva Djeca su ukras svijeta
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima