U Vajskoj održana književna večer „Na krilima pjesme i riječi“

Objavljeno: 04.05.2013. Pregleda: 38

Na krilima pjesme2013Pjesmom Željka Šeremešića „Da ti divanim“ u interpretaciji Anite Đipanov iz Monoštora, koja je i vodila cjelovečernji program, započela je književna večer „Na krilima pjesme i riječi“ održana 19. travnja 2013. godine, u župnom uredu crkve sv. Jurja u Vajskoj. Pred brojnom publikom iz svih okolnih mjesta nastupili su Anita Đipanov i Željko Šeremešić iz Monoštora te Ivan Karan iz Stanišića i Josip Dumendžić Meštar iz Bođana, koji su recitirali stihove na ikavici. Program je uljepšala skladnim pjevanjem i dobro odabranim skladbama pjevačka skupina „Kraljice Bodroga“« iz Monoštora.

„Već treću godinu HKPU ‘Zora’ i MO DSHV-a u Vajskoj organiziraju slikarsko-pjevačke ili, pak, književne večeri. ‘Zora’ je prepoznatljiva kao udruga kulture kojoj je osnovni cilj očuvanje tradicije, kulture i predstavljanja javnosti suvremenih dostignuća hrvatske zajednice u Vojvodini. Svaki puta, u okviru ovih događaja, mjesna udruga ‘Zora’ poziva u goste neko od već renomiranih hrvatskih društava iz bliže ili dalje okoline, kao i iz matične države. Uz to, predstavlja i kontinuirani rad vlastite pjevačke skupine, njegujući pritom tradicijsko pjevanje ovoga kraja“, rekao je među ostalim tajnik društva Željko Pakledinac pozdravljajući publiku i uvažene goste.

U sklopu zanimljivog programa nizale su se pjesme na šokačkoj ikavici u izvedbi Anite Đipanov i interpretaciji pjesnika Željka Šeremešića i Josipa Dumendžića Meštra. Prikazan je i jedan ulomak iz većeg scenskog djela Željka Šeremešića „Rizanaca tvrdi na suvo“ u kome je sudjelovalo, osim Anite Đipanov, Anđela Matini Jovan Periškić, dvoje mlađih članova udruge „Bodrog“. Glazbeni dio programa bio je u znaku ženskog zbora „Kraljice Bodroga“ koje su izvele nekoliko lijepih pjesama na šokačkoj ikavici i time pokazale da je ovaj govor još uvijek očuvan među ovdašnjim Hrvatima.

Ivan Karan je ukazao da je ikavica najrašireniji govor u Hrvata kojim govore Dalmatinci, Ličani, Hercegovci, Šokci, Bunjevci, te da ga možemo naći ne samo u štokavskom, nego i u kajkavskom, pa i čakavskom narječju. Potom je pročitao ulomak iz „Privoda Svetog pisma“ (početak Ivanove radosne visti) Matije Petra Katančića, hrvatskog književnika, latinista i prevoditelja prvog cjelovito tiskanog Svetog pisma na hrvatski jezik 1831. godine. Svoje izlaganje Karan je završio prekrasnom pjesmom „Ikavico, naša diko“ Vlatka Pavletića.

Uz pjesmu „Cvrkut ikavice“ Josipa Dumendžića Meštra, ovo je bila svojevrsna oda ikavici, kao, uostalom, i cjelokupan program, a pjesma „Moja duša“, koju su na koncu večeri otpjevale raspoložene Monoštorke, bila je poruka ljubavi, ne samo prema hrvatskom narodu, nego cijeloj Vojvodini i svakome čovjeku. Ona je bila i odličan uvod u zajedničko druženje i domjenak koji je uslijedio nakon programa u lijepo uređenoj dvorani župnog ureda.

Tekst i fotografije: Z. Pelajić

 

Vijesti

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2024
    Najave i kalendar
  • Preprekovo proljeće 2024.
  • Predstavljanje ZKVH-a u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu
  • Uskrsni koncert u Maloj crkvi
  • Zavod u Noći muzeja otvara izložbu posvećenu Hrvatskom narodnom kazalištu u Subotici
  • XIII. Seminar bunjevačkog stvaralaštva u Tavankutu
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima