Tradicionalni specijalitet koji se priprema(o) u Vajskoj u vrijeme kirbaja – sv. Jurja, zaštitnika župe, a koji se obilježava u nedjelju poslije 23. travnja, jest jagnjeći paprikaš na kratak saft. Ovakav paprikaš pripremao se za devet sati ujutro kao doručak, pa se s njegovim kuhanjem počinjalo oko šest sati.
Budući da se kuhao u velikoj količini, radilo se to u velikoj zdjeli na vanjskom šporetu nad vatrom, kako nam je za naš KuHaR i pokazao Krunoslav Šimunović. Janje se klalo večer prije. Paprikaš je bio za doručak, a janjeće i praseće pečenje za ručak.
Tijekom kuhanja ispričao nam je kako se njegov pradjed obogatio upravo s ovcama, odnosno janjcima. U tom kraju bili su najveći proizvođači, a pradjed je u to vrijeme imao oko tisuću ovaca/janjaca.
„U ono vrijeme to je bila somborska cigaja, koja je i najzahvalnija, jer nije osjetljiva na bolesti, a može i ne imati puno hrane, da jede tek toliko da preživi. Tada nije bilo ovih modernih pasmina kakve ja sad imam ile-de-France, a to je mesna rasa. U to vrijeme ovce su janjile po jedno janje, a moj pradjed je samo jednom u životu uspio da ima sto ovaca i dvjesto janjaca. Bilo je da je imao tisuću ovaca i tisuću janjaca, i sve janjce je prodao tijekom tri do pet dana, a plaćali su ih kao da imaju 40 kg. Tada je veoma cijenjen bio astragan, pravile su se šubare, tako da jedne godine u svibnju nije imao nijedno janje. Zahvaljujući uzgoju ovaca, vremenom su imali u posjedu 337 jutara zemlje, koju im je nakon II. svjetskog rata oduzela vlast. Nekada su prvi novci u domaćinstvu, i to ne mali, bili od vune, a danas se plati šišanje i vuna baci jer nikom ne treba", kaže Šimunović.
Osim obitelji Šimunović, još samo nekoliko gospodarstava drži ovce, a nekada ih je, kako ističe Krunoslav, imalo svako domaćinstvo za vlastite potrebe, dok ih je dva-tri držalo na veliko i bavilo se isključivo time.
Sastojci:
4-5 glavica crnog luka
voda
4 kg janjećeg mesa (but)
4 jušne žlice domaće slatke paprike
na vrh žlice domaće ljute paprike
1 dl domaće kuhane rajčice
2-3 kom lovorovog lista
sol
začinska mješavina (vegeta)
Priprema:
Crni luk isjeckati na tanke ploške, sipati na njega malo vode (oko pola litre), malo vegete i pirjati ga uz povremeno miješanje, dok ne dobije žućkastu boju (oko 20 minuta). Nekad se na njega stavljala svinjska mast, ali za janjeći paprikaš to nije potrebno jer ovca i janje imaju loj, pa bi bilo previše masno. Dok se luk pirja, isjeći janjetinu (but) na manje komade i ostaviti meso da odstoji kako bi pustilo vodu. Na ispirjan luk ubacuje se meso i kuha na tihoj vatri dva-dva i pol sata, uz povremeno dodavanje malo vode, tek toliko da se meso ima u čemu pirjati. Potom dodati mljevenu slatku papriku, toliko da tekućina dobije crvenkastu boju, onda na vrh žlice ljutu papriku radi blage pikantnosti. Pri kraju kuhanja dodati lovorov list (radi prikrivanja mirisa janjetine), kuhanu rajčicu (koja ubija slatkost mesa) i na koncu sol. Sve to ostaviti da se krčka još najduže pola sata.
Kad se zabode žlica u paprikaš i ostane uspravno, znači da je gotov. Zapravo ovdje se ne radi o klasičnom paprikašu budući da nema puno safta, više je to pirjano meso s malo čorbice koje se ne jede s tijestom ili krumpirom, već samo (po želji) s kruhom.
Izvor: Hrvatska riječ
