U mnogim obiteljima postoji pravilo kojim danom se kuha koje jelo. Tako je subota u obitelji Ružice Čačić iz Surčina rezervirana za šufnudle. Tijesto je ovo nalik knedlama, samo drukčijeg oblika dok su sastojci isti – brašno, jaja i krumpir, a mogu se kombinirati s različitim umacima i jelima. Slane ili slatke, nije važno, kaže Ružica, važno je da se šufnudle kuhaju bar jedanput tjedno. Ovoga puta kuhala ih je u slanoj i slatkoj verziji. Prvi prilog uz šufnudle bio je umak od rajčica, a drugi propržene krušne mrvice sa šećerom i cimetom.
S obzirom na to da oko ovoga naiz-gled jednostavnog jela ima puno posla, Ružičina pomoćnica u kuhinji bila je Mara Aksentijević.
Šufnudle je Ružica naučila pripremati od svoje mame, koja je, kako kaže, znala kuhati puno jela od tijesta – šufnudle, rezance s makom/orasima, valjuške....
Sastojci:
- 1 kg krumpira
- 3-4 jajeta
- 700 g brašna + brašno za posipanje
- prstohvat soli
- 1 žlica masti
Sastojci za umak od rajčice:
- žlica masti
- žlica-dvije brašna
- šećer
- voda
- sok od rajčice
Sastojci za krušne mrvice:
- žlica masti
- krušne mrvice
- šećer
- cimet
Priprema:
Očistiti i obariti krumpir. Potom ga izgnječiti, tj. napraviti pire i dodati jaja, brašno i sol. Umijesiti tijesto mekano, ali da se ne lijepi za prste. Oblikovati dugačku jufku te od nje sjeći komade tijesta od kojih oblikovati šufnudle. Uobičajena debljina im je kao prst, a dužina oko pet cm. Prigodom pravljenja šufnudli radnu površinu i ruke stalno posipati brašnom, kako se tijesto ne bi lijepilo.
Kada se potroši sva smjesa, tijesto spuštati u kipuću vodu. Šufnudle se kuhaju nekoliko minuta, odnosno dok se ne dignu na površinu lonca. Obratiti pažnju da se ne zalijepe na dnu lonca.
U skuhane šufnudle staviti žlicu masti te izmiješati.
Šufnudle se mogu odmah izmiješati s pripremljenim umakom, a mogu se poslužiti i same pa ih svatko prema svojem ukusu kombinira s drugom hranom.
Za umak od rajčice potrebno je ugrijati mast te propržiti brašno. U to dodati vodu i sok od rajčice te šećer po ukusu. Važno je da umak ne bude rijedak.
Za slatke šufnudle propržiti krušne mrvice na masti te kada se skloni s vatre umiješati šećer i cimet.
Izvor: Hrvatska riječ
Alva oblande ili carigradske oblande veoma su sladak kolač koji podsjeća na šampitu. Njihova priprema ne traje dugo, ali je zahtjevnija. Kolač je ovo koji se sastoji od jednostavnih i svima dostupnih sastojaka, baš kao i svi stari recepti koje dijelimo s vama.
Ovaj kolač je sada gotovo zaboravljen, a nekada se na sjeveru Bačke pravio za svečanije prigode i veće blagdane.
Sastojci:
- 8 bjelanjaka
- 0,5 kg oraha
- 0,5 kg šećera
- 200 g meda
- 1 pakiranje oblandi
Priprema:
Orahe isjeckati na krupnije komade, trake. Bjelanjke odvojiti od žumanjaka i čvrsto ih umutiti. Tijekom mućenja u bjelanjke dodavati i šećer. Sve dobro sjediniti da se šećer rastopi te dobiveni snijeg od bjelanjaka kuhati na pari 15-ak minuta uz neprestano miješanje. Krem kuhati dok se ne zgusne. U međuvremenu rastopiti med te ga sipati u krem i sve zajedno kuhati još koju minutu na pari. U smjesu dodati pripremljene orahe i po želji narendanu koru limuna. Oblande premazati kremom te ih redati jednu na drugu. Na posljednju se ne maže krem. Dobro ih pritisnuti te ostaviti preko noći da odstoji da bi se moglo lijepo sjeći.
Kolač čuvati na hladnom.
Izvor: Hrvatska riječ
Može se poslužiti za svečani uskrsni ručak, a kako je Uskrs iza nas, ovaj recept možete iskoristiti za neku drugu posebnu prigodu.
Prije postojanja zamrzivača i lako dostupnog mesa u mesnicama ljudi na salašima su uvijek znali tko drži jaganjce, pa su se i dogovarali tko će ga s kime kupiti i razdijeliti. Jagnjetina nije meso koje se konzumiralo često, uglavnom se ostavljalo za specijalne prilike i blagdane poput Uskrsa. Ovaj lak, ali izuzetno ukusan recept predstavila je Marija Ušumović iz Subotice koja ga je dobila od svoje majke.
Sastojci:
- 1 zadnji jagnjeći but
- 4-6 čenova češnjaka
- sol
- vegeta
- 0,5 l piva
Priprema:
Prvo se uzdužno izreže češnjak. Zadnji but od jagnjeta izbuši se na rupice i u njih se stave komadići češnjaka. Ovaj način pripreme mesa se zove špikovanje. Nakon špikovanja potrebno je meso posoliti solju i vegetom i dobro utrljati. Jagnjetina se stavi u pleh i umota (u novije vrijeme u prijanjajuću foliju) i ostavi u hladnjak na 12 sati kako bi meso upilo začine. Meso se peče poklopljeno (sada se koristi folija) na 200 stupnjeva. U tepsiju se sipa pola litre piva, a meso se pokriva aluminijskom folijom. Tijekom pečenja potrebno je više puta preokrenuti jagnjetinu kako bi se obje strane kuhale u pivu dok se peku u pećnici. Ovim postupkom se čuva sočnost i mekoća jagnjetine. Ovisno o debljini mesa, peče se između 4 i 6 sati. To morate procijeniti sami. Pola sata prije kraja potrebno je ukloniti aluminijsku foliju kako bi se meso zapeklo i dobilo predivnu boju pečenja koju svi volimo.
Ukoliko se jagnjetina priprema ua Uskrs, pečenje se nosi i na svećenje hrane u crkvu, skupa s jajima, kobasicama i ostalim namirnicama koje se stavljaju u kotaricu.
Izvor: Hrvatska riječ
Pred nama je Veliki tjedan, vrijeme kada se intenzivnije pripremamo za nadolazeći blagdan. Pored duhovnog aspekta, kućanice ovih dana pripravljaju i hranu za Uskrs. Ono što će zasigurno svi imati ovih dana na stolu i u košarici za blagoslov jela je i pleteni uskrsni kolač. Neki ga kupe, neki sami prave, a za nas ga je napravila Slavica Prćić iz Đurđina.
Ona je ovaj recept dobila od prijateljice i kaže da ga koristi godinama. Uz uskrsni i božićni kolač od ovoga tijesta Slavica pravi i lakumiće, pogače... Kaže, uvijek uspije, može stajati danima i bude svjež i mekan kao prvog dana.
Sastojci:
- 1 svježi kvasac
- 2 dl mlake vode
- 2 dl mlijeka
- 2 dl ulja
- 1 žličica soli
- 4 jušne žlice šećera
- 1 jaje po želji
- 1 kg mekanog brašna
Postupak:
Ugrijati mlijeko da bude mlako, sipati ga u manju posudu te dodati žlicu šećera i u to izmrviti kvasac i promiješati. Za to vrijeme u veću posudu sipati vodu, ostatak mlijeka, ulje i jaje po želji. Kada se kvasac digne, za 15-ak minuta, sipati i njega u posudu te dodati brašno. Tijesto umijesiti tako da ne bude niti jako tvrdo niti jako mekano. Mijesiti dok ne očisti posudu u kojoj je. Na kraju treba biti blago ljepljivo, vlažnije... Pokriti ga krpom i ostaviti da se diže satićak. Kad se tijesto udvostruči, može se oblikovati u kolač, a može se i premijesiti još jednom ako se ima vremena. Tijesto će biti prozračnije i ljepše što se više bude mijesilo.
Uskrsni kolač oblikuje se tako što se tijesto podijeli na pet jednakih dijelova koji se razvuku u dugačke trake. Od tri trake plesti pletenicu i sastaviti je u krug. Preostale dvije trake umotati i obaviti oko napravljenog kruga od pletenica. Kolač s daske premjestiti u tepsiju i premazati razmućenim jajetom. U razmućeno jaje prije premazivanja kolača dodati koju kap ulja kako bi kolač bio sjajniji i mekši.
Pećnicu ugrijati na 250 stupnjeva, a kada se kolač stavi smanjiti na 180 stupnjeva. Peći 35-40 minuta, tj. dok ne porumeni. Pečeni kolač umiti s vodom kako bi mu kora bila sjajnija. Sjeći ga kada se ohladi.
Izvor: Hrvatska riječ
Recept koji objavljujemo u ovotjednom broju Hrvatske riječi star je stotinjak godina i pripremao se u obitelji Marte i Đule Vuković iz Šikare, prigradskog dijela Sombora, u kome su nekada većinom živjeli bunjevački Hrvati.
Marta i Đula imali su pet kćeri koje su rođene između 1927. i 1944. godine i koje su udajom na Josićki put, Sivački put i Bezdanski put ovaj recept ponijele u svoje nove obitelji Švec, Petreš, Raič i Pekanović.
Ovakav način pripreme žutog grava sačuvala je njihova jedina unuka, koja majku i didu nije ni upamtila. Rođena je poslije njihove smrti, ali je od svoje mame i tetaka slušala priče o majki i didi, zemljoradnicima koji su zemlju imali u Koćevima. Na koćevskim njivama sijao se i gra, onako kako se to nekada radilo: u kuruze. Gra se sijao uz iznikli kukuruz pod motiku i kako je rastao kukuruz tako je rastao i gra i penjao se i obmotavao oko stabljike kukuruza. Prije berbe kukuruza suhe mahune brale su se ili se gra čupao i kući nosile cijele stabljike s mahunama, gdje se onda na dvorištu mlatio vilama. Omlaćeno zrnevlje se kupilo i prosijavalo na velikim sitima.
U obitelji Vuković gra se nije kuhao vodom iz bunara koji je bio u dvorištu kuće već arterškog bunara koji je bio nedaleko od Šikare, na Bezdanskom putu. Kažu da je voda bila mekša i gra se brže skuhao.
Sastojci:
- oko 300 grama žutog grava
- dvije veće glavice crnog luka
- tri mrkve
- jedan korijen peršina
- malo paštrnaka
- jušna žlica soli (ovisno od okusa može i više, a u novije vrijeme sol može zamijeniti i vegeta)
- jušna žlica sitne paprike
- 1 decilitar kuhane rajčice
- 3 litre vode
- mala žlica octa
- 1 jaje
Priprema:
Večer prije u vodu potopiti gra i ostaviti do sutra. Prije kuhanja odliti vodu u kojoj je gra prenoćio, još jednom ga isprati vodom i usuti u lonac za kuhanje. Dodati na sitno izrezan luk i na krupno narezanu mrkvu, peršin i paštrnak. Naliti vodu i staviti da se kuha. Nakon sat vremana dodati sitnu papriku i kuhanu rajčicu i kuhati nekoliko sati dok se gra ne skuha. Danas je to mnogo kraće, jer se u trgovinama sada kupuju vrste graha koje se mnogo brže kuhaju nego nekadašnje stare sorte.
Pri kraju umutiti jaje, dodati ocat i time zakiseliti, tako što se u kipući gra, koji se ne skida sa šporeta lagano nalijeva umućeno jaje i ocat i miješa.
Uz ovaj posni gra obično se pekla posna pogača.
Izvor: Hrvatska riječ
U korizmi su se naši stari redovito pridržavali posta. Korizmeni petak je bio obvezan nemrs, tako je i danas, samo se toga rijetki pridržavaju. Domaćica je vodila brigu o tome što je na stolu i što se jede. Iako su radili puno više fizičkih poslova negoli mi danas, ipak su se suzdržavali od mesa i mrsne hrane. Postilo se ne samo petkom i srijedom nego i nedjeljom i drugim danima.
Tako bi domaćica imala dodatan posao – smisliti posnu hranu koja bi zasitila sva gladna usta, a ujedno za koju ne bi provela cijeli dan u kuhinji. Jedno od takvih brzih posnih jela jesu gembete. Naša ovotjedna kuharica Blaženka Cvijanov ovaj recept pamti iz djetinjstva, još kako ga je njena mama Elizabeta Dulić kuhala. Odakle potječe naziv recepta nije znala protumačiti, no nije nam ni bitno. Nama je važan recept koji smo dobili.
Sastojci:
- 4-5 jaja (ovisi o broju članova domaćinstva)
- 1/2 l kuhane rajčice
- malo brašna
- 0,5 dl ulja
- 1 žličica soli
- 1 žličica šećera
- malo vode
Priprema:
Jaja staviti da se kuhaju (15-20 minuta). Ako u vodu za kuhanje dodate malo soli, jaja će se ljepše i lakše guliti. U međuvremenu, dok se jaja kuhaju, možete napraviti umak od rajčice.
Ulje pomiješati s brašnom i staviti ga da se zagrije. Kada dođe do zgušnjavanja, polako ulijevati kuhanu rajčicu i sve vrijeme miješati. Dodati sol i šećer, te i dalje miješati kako se ne bi stvorile grudice. Po potrebi uliti malo vode, kako biste dobili odgovarajuću gustinu (gustina koja se treba dobiti malo je rjeđa od kuhanog pudinga). Kada se smjesa počne kuhati, umak je gotov, treba ga skinuti s vatre (kako ne bi zagarao).
Kuhana jaja staviti u hladnu vodu i ostaviti nekoliko minuta te ih guliti. Staviti ih u dobiveni umak od rajčice. Po želji jaja se mogu staviti u cijelo ili se mogu odmah izrezati – po volji i želji ukućana. Umakati s kruhom (osobito ako je domaći) i jesti.
Izvor: Hrvatska riječ
U korizmeno vrijeme kada je već ponestajalo i mesa i povrća stari Šokci u Sonti su pravili i jelo koje se zvalo urišca simencom. Riječ urišca je moguće nastala od riječi urizat rizance (rezati nožem rezance) ili čak od riječi urizan (o nožu koji je dobro naoštren). Još je pomalo bivalo bundiva turkinja (buča ili tikvi) iz kojih se vadilo sjeme i sušilo gore na zidanim pećima koje su zagrijavale velike sobe.
Čorbica simencom, recept za dvije osobe:
- 100 g osušenog sjemena
- 1,5 l vode
- na vrh noža soli
- 1 dl sitne tarane ili sitnih rezanaca od brašna tip 500.
Priprema:
Osušeno sjeme se istrljalo između dlanova, a onda se na vjetru izvijalo prestresanjem s dvije posude da bi se odstranila tanka, prozirna korica. Tako očišćeno sjeme se istucalo (usitnilo) zajedno s korom na malo grublje u drvenim stupama. Pristavila se voda i kad proključa, u nju se dodalo na vrh noža soli i sipalo se usitnjeno sjeme zajedno s korom. Kuhalo se petnaestak minuta i procijedilo na krupnije cjedilo. Po čorbi su plivali komadići sjemena i pod zubima je ono davalo okus bundeve. Mogla se osladiti ili još dosoliti, ovisilo je što koja obitelj voli. U ovu čorbicu su se ukuhavali sitniji rezanci. Ako se davalo djeci, šećerilo se, a sasvim maloj djeci se ukuhavala sitnija tarana. Djeca su obožavala ovo jelo i doživljavala ga kao poslasticu, jer u starija vremena nije baš bilo slastica. Stariji su više voljeli slanu čorbu. Obitelji koje su imale kravu dodavale su po žlicu kiselog mlijeka ili kajmaka svakome u tanjur ili malo octa da se dotjera okus (danas bismo dodali kiselo vrhnje ili sok od limuna). Budući da je ovo jelo bilo u stvari predjelo, poslije čorbe se mogla poslužiti pečena bundeva. Mogla se jesti s kruhom, a i bez njega. Ipak, najčešće se poslije juhe posluživalo urišca simencom na suvo.
Urišca simencom na suvo, recept za dvije osobe:
- tijesto
- 1 jaje
- oko 75 ml tople vode
- brašno tip 500 (koliko primi)
Priprema:
Punjenje: 100 g osušenog, očišćenog od kore i usitnjenog (ne previše) sjemena bundeve, žlica otopljene masti, na vrh noža soli i žlica šećera.
Umijesi se tijesto od brašna, jajeta i vode. Brašno nema mjeru, jer je jaje veće ili manje. Uzima se toliko da se umijesi tvrđe tijesto nego za kolače. Napravi se jufkica i ostavi da odstoji oko 20 minuta. Razvalja se kaglijom (valjkom) da bude tanko 2-3 mm. Izreže se nožem na šire urišce (rezance), koji se rašire na dasci. Za to vrijeme se stavi oko 1,5 l vode da proključa. Stavi se na vrh noža soli i tijesto neka kuha. Kada se tijesto tri puta podigne, kuhano je. To vrijedi za sva kuhanja tijesta.
Na cjedilu se procijedi, ne mnogo. Na vruću mast se stavi usitnjeno simence, šećer i preko toga vruće tijesto. Tijesto se ne ispira, a ako je jako suho, doda mu se vode s dna posude u kojoj se ostavilo i kuhalo. Dobro se promiješa. Ako je posni dan, mast se izostavila.
P. S. U današnje vrijeme je za usitnjavanje simenca najbolje upotrijebiti štapni mikser.
Izvor: Hrvatska riječ (Ruža Silađev)
Jedna kiflica, jedan zalogaj; tope se u ustima; nenadmašne; slatke, ali ne previše – sve su to vanilin kiflice.
Pekla ih je Katica Stantić iz Subotice po receptu koji je naslijedila od svoje mame Vite Klimek iz Male Pešte. Kako nam kuharica kaže, nije ovo zahtjevan kolač i pravi se od jednostavnih sastojaka. Najvažnije je, ističe ona, pronaći domaće sastojke – domaći pekmez od kajsija i domaće vrhnje ili skorup. Može i s kupovnim vrhnjem, ali ističe da nije to to. ‚‚To vam je kao kad u kremu stavite margarin, a ne maslac", kaže Katica.
Ova iskusna kućanica često pravi vanilin kiflice, i za obične nedjelje, a za veće blagdane poput Božića i Uskrsa kada se pravi puno sitnih kolača, one su joj nezaobilazan kolač. ‚‚Mogu dugo ostati svježe, ali često traju samo jedan dan", smije se Katica.
Sastojci:
- 200 g svinjske masti
- 1 žličica soli
- 500 g brašna
- 200 g domaćeg vrhnja
- pekmez od kajsija
- šećer u prahu
- vanilin šećer
Priprema:
U posudu s brašnom i soli dodati mast te ju ručno utrljati u brašno, a može i mikserom. Kada se smjesa dobro sjedini, dodati domaće vrhnje ili skorup te mijesiti dok ne postane ujednačena smjesa. Tijesto izvaditi na radnu površinu/siniju. Površinu posuti brašnom te smjesu podijeliti na 16 jednakih dijelova. Može i manje, npr. 14, ali je bolje kada su kiflice što manje. Dobivene loptice razvući oklagijom na krug te ga podijeliti na osam dijelova. Na najširi dio staviti nadjev od pekmeza, ne previše kako ne bi prilikom pečenja iscurio, te motati kiflice. Redati ih u podmazani ili papirom obloženi pleh za pečenje. Kiflice peći na 180 stupnjeva desetak minuta, dok blago ne porumene. Dok su tople, valjati ih u pomiješani šećer u prahu i vanilin šećer.
Izvor: Hrvatska riječ
Štanglice s orasima starinski su kolač, bogatog okusa, lijepog izgleda i jednostavne pripreme. Poput i drugih starih kolača, pripravlja se od jednostavnih i uvijek dostupnih sastojaka. Ovoga puta za kolač su nam potrebna jaja, orasi i šećer.
Sastojci:
250 g oraha
500 g šećera
2 žumanjka
2 bjelanjka
Priprema:
Orahe, 250 g šećera i žumanjke ručno umijesiti dok se smjesa ne sjedini u potpunosti. Nakon toga ju razviti na debljinu prsta. Dasku za razvijanje podmazati hladnom vodom kako bi se kasnije smjesa lakše odvajala.
Bjelanjke mutiti dok se masa ne podigne i postupno dodavati preostali šećer – 250 g. Ako se šećer ne topi, može se dodati nekoliko kapi vode.
Dobivenu smjesu od bjelanjaka i šećera ravnomjerno premazati preko osnove i narezati na tanke listove (štangle). Staviti u pleh na papir za pečenje. Pećnicu zagrijati na 150 stupnjeva.
Pleh staviti u zagrijanu pećnicu i peći 10 minuta na 150 stupnjeva. Nakon toga smanjiti temperaturu na 125 stupnjeva i peći još 50-ak minuta.
Izvor: Hrvatska riječ
Recept za perece koji objavljujemo u ovom broju star je oko stotinu godina, iz obitelji je Paštrović, a ovi pereci pravili su se za sv. Blaža (3. veljače) na salašima Mala Pešta kod Sombora.
Kao i kod drugih starinskih recepata, niti ovdje nema točnih mjera već se sve radilo na osjećaj. Nadamo se da to neće biti problem da vam perece pravljene po ovom receptu uspiju i da izgleadju kao ove u našem KuHaRu.
Sastojci:
- 600-700 grama brašna
- jedna do vrha jušna žlica masti
- 3 male žlice šećera
- 1,5 mala žlica soli
- 1 kvasac
- 1 do 2 dcl vode
Priprema:
U manju posudu staviti šećer, kvasac i oko decilitar mlake vode i ostaviti kvasac da se digne.
U veću posudu usuti brašno, dodati mast, sol i kvasac kada se digne. Sve dobro rukom umijesiti i mijesiti dok se tijesto dobro ne umijesi (oko 15 minuta). Ukoliko je potrebno, može se dodati još vode ili brašna, tako da tijesto bude ni previše meko ni previše tvrdo. Tijesto prekriti krpom i ostaviti 15 minuta da odstoji, a poslije toga ga u posudi prebaciti nekoliko puta preko ruke (premjestiti) i opet ostaviti da odstoji 15 minuta.
Do tada staviti veliku plitku posudu s vodom na šporet da voda proključa.
Tijesto istresti na dasku i praviti perece. Nožem se izreže jedan dugačak komad tijesta i na dasci valja rukama kako bi se dobilo okruglo i dugo tijesto koje se potom savija u perec, i to tako što se dva kraja tijesta dva puta uvrnu, a krajevi zatim zalijepe za širi dio. Pereci se kratko prokuhaju u kipućoj vodi i stave na krpu ili stoljnjak kako bi se dobro osušili. Osušene perece (dovoljno je oko 15 minuta) ređaju se u pleh i peku. Kada tek krenu da rumene, preliju se (žlicom) umućenom vodom s malo brašna i više soli i vrate se u pećnicu.
Izvor: Hrvatska riječ
